2022 septembar

Totalno sam zaboravio da ovaj blog postoji. Citav svoje stare objave i pomalo mi je smijesno. Vjerovatno da ce mi i ovaj post biti smijesan za nekoliko godina. Citajuci stare objave proradila mi je nostalgija i neke lose emocije. Te lose emocije sam uglavnom izbacivao na blogu jer sam znao da ako bilo gdje drugo budem pisao, to ce nestati. Citajuci stare objave na momente sam osjecao neku nelagodnost zbog svojih misli i nekih recenica, medjutim to je prirodno i sasvim normalno. Imam 25 godina, mnogo toga se promjenilo od moje prve objave na blogu. Pisajuci na blogu bio sam jos uvijek student psihologije. Sad sam trenutno pripravnik u školi i uskoro ću polagat stručni ispit, za par mjeseci. Vrijeme ko i uvijek, brzo prolazi. Kao da sam jučer upisao fakultet, a sad će gotovo dvije godine kako sam ga završio. Pored pripravničkog staža, već 2 godina i 3 mjeseca radim ko freelance novinar na 4 sporstska sajta. Vlasnik sajtova je Talijan iz Južne Afrike. Pristojno zarađujem i sretan sam zbog toga. Nadam se da ću još dugo radit taj posao, iako bi volio radit i u struci, ali to će biti teško. Ko zna šta me čeka za par godina.

Što se tiče ljubavnog života; 3 propala veza. Djevojka o kojoj sam pisao na blogu u čini mi se poslednjem postu je postala moja bivša. Nisam mogao vjerovat da će do toga doći, ali izgleda da me svaki put isto dočeka. Sviđala mi se baš, volio sam njeno prisustvo i sve, ali nekad nije suđeno. Morao sam da je ostavim radi mnogo razloga koji vjerovatno nekima ne bi bili važni. Već 5 mjeseci od prekida a bol je baš velika. Međutim čitajući stare objave vidio sam da sam osjećao podjednako veliku bol i nakon prvog prekida i veze koja je trejala 3 godine. Brzo zaboravimo te emocije, ali hvala Bogu da je blog tu da nas podsjeti. Teško mi je jer sam nekog ostavio, ali na kraju, morao sam. Nije bilo druge opcije. Od dva zla biraj manje. Kad racionalno razmišljam znam da nije moglo ništa drugo da se desi. Žaoo mi je, žao mi je i nje, i sebe. Teško mi je opisat koliko mi je žao, ali ne mogu ništa promjenit. Bespomoćan sam.

Nekad sam bio i optimista, a sad i nisam baš preveliki. Pustio sam život da teče ko i svaki put, i da se desi ono što mora da se desi. Teško je čovjeku da se pomiri sa tugom i sa negativnim stvarima. Teško je prihvatit činjenicu koliko smo bespomoćni i mali i koliko ‘veća sila’ upravlja nama. Čovjeka jedino vjera može pokrenut i nada da Bog ima neki plan za mene. Šta mi drugo preostaje nego utjeha i nada? Ako mi nestane i ta nada, onda sam čovjek bez ičeg.

Ovih dana ću vjerovatno još par postova objavit. Ovo pišem čisto radi sebe, da bih za par godina mogao da vidim svoj način razmišljanja i greške koje sam pravio, ali i dobre stvari koje sam radio. Ovaj Blog je moja lekcija za budući period. Da shvatim ko sam bio, da shvatim kakve sam emocije imao, jer brzo zaboravim kako sam se nekad osjećao.

nothingelse
Običan lik.Volim lud humor.Ekstravert po prirodi.Volim fudbal.Veliki fan filmova.Student psihologije.Volim muziku, sviram gitaru.Volim ljeto.Ne volim januar.Volim bit bez brige.

Komentariši