Kao i što većina ljudi koji imaju blog na početku budu aktivni pa kasnije nestanu, taj sam i ja.Međutim danas se sjetih bloga i pročita sve ispočetka, neke stvari su mi smiješne a neke ne mogu vjerovat da sam napisao haha.Baš kao da je prošlo 50 godina od prve objave.U neku ruku mom dnevniku mogu reći da se mnogo toga promjenilo.Odakle krenuti ne znam ni ja.Našao sam novu curu, djevojku, ženu s kojom sam u vezi već nekih 6 mjeseci.Sve se desilo posle Nove godine u jednom kafiću, a prije toga sam je sreo u istom tom kafiću gdje je pitala za mene (fin osjećaj).Sve se nekako brzo desilo; bam bam bam i ja u vezi.Već sam se navikao iako mi je na početku bilo čudno.Ne znam šta reći; fino mi je pored nje, osjetim da me voli, da je tu uvijek za mene, da sam joj bitan.Za sebe ne znam ni sam šta reći jer sam u nekoj fazi u kojoj sam često znao da budem i nikako nisam pametan.Što se tiče mene kao osobe osjećam se sve bolje i bolje, polahko shvatam neke stvari, više cijenim i više gledam na njih kao bitne.Što bi rekli; mali odlučio da bude zreo.Najbitnije mi je ono unutrašnje zadovoljstvo koje osjećam istinski a ne nazor.Osnova svega je biti zadovoljan onim što imaš i shvatiti da neko drugi to nema.Kada se to shvati sve postaje lakše.Prošao je mjesec posta prepun kiše, bar 40 dana je padala kiša (ne konstantno).Mislim da mi je ove godine bilo najlakše postiti ali ipak sam jedva čekao kraj.Sada na red dolazi ispit kojeg se nadam da ću riješiti i viditi sebe u 4 godini.Pomirit ću se;šta bude neka bude.
Here I am
