I tako u krug

Dobrodošli na moj blog

01.01.2020.

Nova Godina

Prosto ne vjerujem da je 2020ta, a godine samo idu.Sinoć sam imao jednu od najljepših noći.Postojala je jedna cura koju mi se uvijek sviđala i sinoć je baš došla za moj sto sa drugaricom a ja onako pijan ne znam ni sam šta sam sve govorio, znam samo da se kajem što sam bio napadan al hajd.Brate kako sam se zaljubio, ovaj osjećaj nisam imao već 500 godina.Bukvalno oni leptirići iz osnovne škole su mi proradili.Al zato ide sad preokret; Sve je top bilo sinoć međutim kad smo se čuli preko messengera tj i sad se čujemo vidim da nije zaiteresovana i to me baš sjebalo ko ništa.A baš mi je sve top krenulo u životu al jebi ga ne možeš nekog natjerat da mu se sviđaš šta da se radi.Mrzim ovaj osjećaj, razbio bi zidove, mobitel, tv i sve što mi je na jebenoj ruci.

29.08.2019.

August

August.Opet august.Ne znam više ni koji po redu, čini mi se da ih ima beskonačno..I neke lijepe slike koje se vrte u glavi.Ljeto, more, djedova kuća i zelena trava.Tačno kao da mogu osjetiti miris u nosu, taj miris augusta.Trčim po livadi i ne prestajem da trčim.Lopta mi je u nogama.Sad sam na moru.Ležim i čitam roman, mirišem krofne i sprej da ne izgorim.Majica kratkih rukava, sunce.Mama, zar ponovo Harry Potter majica? Znaš da je ne volim.Hoću svoju zelenu majicu.Nju ću da obučem i kad se slikam za školsku uspomenu.I evo je, tu je na zidu, gleda me.I zelena polo majica je tu sa malim dugmićima.Čini mi se da je i olovka veća i teža od mene.Posudio sam je od drugarice, ne znam je li što je bila lijepa ili što sam jednu već izgubio, jer uvijek sam volio da gubim.Sad će i škola.Neću da idem u školu, pustite me da trčim, pustite me da jurim loptu, pustite me da istražujem napuštenu kuću, da jedem bombone i igram igrice.Oslobodite me straha, ja to ne mogu.A ko kaže da ne možeš? Eto vidiš da možeš.Sad si veliki.Sad si ono što si htio da budeš.Slobodan si.Izvoli loptu; ganjaj je, šutiraj je.Istražuj.Igraj igrice.Sve si dobio i jesi li sretan? Oslobodio si se strahova.Nemaš leptirića u stomaku.Očvrsnuo si.Mislio si da nikad nećeš da očvrsneš a eto ipak jesi.Plašilo te da li ćeš moći da uspiješ prebroditi sve što te čeka.Strah je bio dio tebe.I uvijek si ga pobjedio.Sjeti se svojih koraka do škole, ruksaka koji je veći od tebe, tvojih mršavih ruku i znojnih dlanova.Sjeti se tegobe koju si nosio jer nisi slobodan.Moraš da sjediš u klupi, nemaš lisice na rukama, noge ti nisu svezane ali ti je mozak u okovima.Ne puštaju te da letiš brežuljcima i da mirišeš tek pokošenu travu.Žele da te ukalupe, da postaneš isti kao i svi.Tek sad osjećaš da si slobodan iako si mnogo ranije trebao da osjetiš tu slobodu.Onda kad je i bilo najpotrebnije.Sad kad napokon nakon 22 godine osjetiš slobodu ta sloboda nije više na istoj cijeni.Školarci, žao mi je što vam kvare djetinjstvo i što bi htjeli da august uvijek ostane august, a znate da ostati neće.Sretno!

08.06.2019.

Here I am

Kao i što većina ljudi koji imaju blog na početku budu aktivni pa kasnije nestanu, taj sam i ja.Međutim danas se sjetih bloga i pročita sve ispočetka, neke stvari su mi smiješne a neke ne mogu vjerovat da sam napisao haha.Baš kao da je prošlo 50 godina od prve objave.U neku ruku mom dnevniku mogu reći da se mnogo toga promjenilo.Odakle krenuti ne znam ni ja.Našao sam novu curu, djevojku, ženu s kojom sam u vezi već nekih 6 mjeseci.Sve se desilo posle Nove godine u jednom kafiću, a prije toga sam je sreo u istom tom kafiću gdje je pitala za mene (fin osjećaj).Sve se nekako brzo desilo; bam bam bam i ja u vezi.Već sam se navikao iako mi je na početku bilo čudno.Ne znam šta reći; fino mi je pored nje, osjetim da me voli, da je tu uvijek za mene, da sam joj bitan.Za sebe ne znam ni sam šta reći jer sam u nekoj fazi u kojoj sam često znao da budem i nikako nisam pametan.Što se tiče mene kao osobe osjećam se sve bolje i bolje, polahko shvatam neke stvari, više cijenim i više gledam na njih kao bitne.Što bi rekli; mali odlučio da bude zreo.Najbitnije mi je ono unutrašnje zadovoljstvo koje osjećam istinski a ne nazor.Osnova svega je biti zadovoljan onim što imaš i shvatiti da neko drugi to nema.Kada se to shvati sve postaje lakše.Prošao je mjesec posta prepun kiše, bar 40 dana je padala kiša (ne konstantno).Mislim da mi je ove godine bilo najlakše postiti ali ipak sam jedva čekao kraj.Sada na red dolazi ispit kojeg se nadam da ću riješiti i viditi sebe u 4 godini.Pomirit ću se;šta bude neka bude.

23.11.2018.

I just wanted

I just wanted to send you a little note to let you know I was thinking of you.You're magic.U mom malom ormariću kojeg sam dobio posle našeg prekida a kojeg bi ti vjerovatno slikao da smo zajedno stoji sehara..I ti vrlo dobro znaš koja.Otkad si otišla u mojoj sobi se dosta toga promjenilo.Mnoge stvari su nestale i otišle u zaborav.Nekad sam osjećao da sa tim stvarima je otišao i dio tebe jer je nevjerovatno da su me mnoge sitnice u sobi podsjećale na tebe.Međutim nešto što je ostalo i što nikad neću dati da ode jeste sehara.Koliko mi samo treba snage da je otvorim i baš zato se teško usudim da ustanem, uzmem je u ruke i otvorim.Nisi svjesna koliko me to zaboli.Rekla si mi kad smo sve završili da ne otvaram i vjeruj da sam pokušavao ali..I eto taman kad sam povjerovao u svoju ravnodušnost i potisnuo sve ti se opet vrati iz te sehare.Kad sam otvorio seharu činilo mi se da sam otvorio vrata da uđeš; da me ubiješ, da se isplačemo i da nestaneš ko što i jesi..Ne moram ti reći da mi je vilica drhtala, tijelo se slamalo i bol je bio tup.Tvoja pisma su dobila novi miris nakon toliko vremena; jako čudan miris ali ugodan.Imam osjećaj da i ti tako mirišeš jer već polahko zaboravljam.Kazu kada zaboraviš glas neke osobe da si i nju zaboravio.Tvoj glas i smijeh još uvijek čujem i ne moram ti reći kolko je boljelo proći putem kojim sam milijardu puta s tobom prošao i vidit tebe kako sjediš s njim i smiješ se kao nekad meni.Mrzim što sam te idealizirao i vjerovao da mi nećeš tako brzo naći zamjenu; ipak jesi..Još u dubinama duše vjerujem u sve ono dobro u tebi i vjerujem da si dobra osoba.Izvini ako naglo izbacim iz sebe nešto ne tako dobro za tebe.Nadam se da ćeš mi oprostiti.Isto tako vjerujem da me razumiješ.Često mi naumpadne zašto ti nikad nisam svirao,ni sam ne znam.Trebao sam ti više svirati, više se smijati i više te voljeti.Kao što sam već rekao; Dosta se toga promjenilo.Sad mnogo manje ljude volim,mnogo manje im vjerujem, mnogo manje sam sretan.Zavolio sam kafu, zavolio sam poeziju, zavolio sam gitaru više nego prije.Promjenila si me i sa dolaskom i sa odlaskom.Radi tebe sam štošta zavolio-radi tebe sam štošta počeo mrziti.Loše je kad te ljudi uvjere u suprotno. Dugo nisam pitao tvoje drugarice za tebe.Dugo te brišem iz sjećanja i nikad te ne obrisah.Kako si me samo slatko voljela,kao mala djevojčica.To mi pisma govore a i tvoja djela.Voljela si moje ruke, moje poljupce i zagrljaj.Voljela si provoditi vrijeme sa mnom i voljela si na početku skrivati emocije.Nekako mi je to najslađe od svega, period prije veze.Fali mi da budeš opet ta djevojčica;nevina, nasmijana i puna ljubavi koja je skrivala osjećanja.Posle tebe naučio sam da je karma ubica koja dolazi po svoje.Shvatio sam da je karma najveća kazna za čovjeka.Shvatio sam mnogo toga o ljudima ali ljude još nisam i posle tebe i neću.Uvijek ću biti nesiguran u kontaktu s ljudima i sa sumnjom sve posmatrati.Uvijek sam i uvijek ću govoriti; Nek mi te Bog čuva.Uprkos svemu ja ne mogu da te ne shvatam i još uvijek vjerujem u tvoju dobrotu; tako su me učili.

26.09.2018.

Skr skr

Iako zima nije stigla ipak je tu.Osjetim hladnoću u svom tijelu sve dok 4 sloja odjeće ne budu na meni+jorgan.Uopšte ne znam da li mrzim jesen ili ne s obzirom da ne vidim niti lijepe niti loše stvari u njoj.Shvatio sam da ovdje pišem samo kad nisam nikako raspoložen.Fina je stvar što je puno prošlo od zadnjeg posta što znači da sam kao super bio.Ovih dana dosta informacija je pohranio moj mozak ali najpozitivnija je bezuslovni rok za 4 godinu koji bi trebao da se odobri 95%.Kad sam čuo pomislio sam; Ajde Bože nešto i pozitivno.To će mi bit odskočna daska za dalje.Ponovo sam je sanjao više noći i sad bi definitivno pristao da je nikad ne upoznam ili na neku hipnozu kao u onom korejskom filmu da mi sve potisne iz glave i da je nikad ne vidim..Sutra me čeka težak ispit ali ne bitan; pa šta bude neka bude.

04.09.2018.

Brrr

Užasno me boli noga jer imam druga ne baš dobrog s glavom kome ne bi bila loša hitna psihološka pomoć u nekoj popularnoj ustanovu na prostoru bivše SFRJ. Zašto nekad imam osjećaj da su sve žene iste?A opet s druge strane znam da to nije istina i da nikad nijedna ciljana grupa; etnička, rasna, religiozna ne mogu bit iste pa tako i žene.Pretpostalvjam da su negativna iskustva glavni razlog.Što bi sad one feministkinje rekle; Neka žena ti je rasparčala EGO u dijelove i uništila te na neki način; da li te ostavila ili prevarila nije bitno.E pa možda i nisu tako daleko, možda i jeste osnovni razlog ali da je jedini sigurno nije.Postoji dosta drugih faktora koji me navode na to.Možda me prati taj baksuzluk sa ženama i možda mu nikad kraja neće bit.Zašto konstatno upoznam ženske osobe plitkog razmišljanja i vokabulura od 2 rečenice tipa; Je l' dobar efekt ovaj na instagramu? Kakva mi je šminka? Ovo najiskrenije govorim.Opet ne mogu žene stavljat u isti koš zbog mojih loših iskustava i malera koji me prati.Doći će vakat da i taj maler skinemo.

01.09.2018.

Sjećanje

Volio bi da zastane na 5 sekundi prije nego pročitate sledeću rečenicu..Eh sad jer niste to uradili ne bi bilo loše da uradite posle ovog pitanja i veću pauzu: Koje je vaše prvo sjećanje iz života?Čega se prvo sjećate i koliko daleko vam doseže prvo sjećanje? S koliko godina? Čudno je ali ovo me uvijek zanimalo.Volio bi u komentaru da vidim odgovore.

26.08.2018.

sm0rrrrrr!

Prošla noć mi je bila jedna od boljih noći..Neki prenos me opuca i kontam odo popit šta, nisam dugo i logično malo relaksiram glavu.I pored prenosa opuca me i bukvalno i neki napad smijeha samo odjednom dođe a smijeh mi ide na slogove HA-HA-HA..I to onako i ne zvuči fino za uho slušaoca. I bum, nije teško pogodit! Današnji dan je tako smor dan, dugo se nije desilo da čitav dan provedem u sobi, baš dugo.Zna se šta odma slijedi iz tog; neka mrtva negativa koju proizvodi dosada i dođe mi da otrčim 50 krugova oko kuće al' ta negativa što je najgore proizvodi i lijenost i zapadneš u začarani krug iz kojeg te ne može izvadit ni reinkarniran Sigmund Freud.Tad zastaneš i razmišljaš; A Bože šta da radim sa sebe, je l' da skočim s balkona ili da čekam da sami zidovi se sruše na mene? U baš tom trenutku otvoriš youtube, ubodeš raspoloženje sa par dobrih pjesama, bace ti adrenalin na visok nivo i onda shvatiš da su ti sve pjesme dosadile i onda razmišljaš; Hmmmmm, možda neki dokumentarac sa teorijom zavjere?Tad se nekako sjetiš; Pa ja i ne vjerujem više u teorije zavjere, prošla je srednja škola i vjerovanje da postoji nešto mistično na ovom svijetu a ustvari ništa takvo nema. Otvorim glupi instagram i odem na lupu i listam tako neke citate koji se vrte od 2008 i datuma prijave na FB, tako da silovanje tim citatima u mozak nikad neće da prestane.Doduše znaju da ubodu s nekim u sami centar. Onda iz tog vrtloga dođe noć i kažeš; U čemu uopšte prođe ovaj dan? Odgovor znaš i sam ali eto dođe ti neka potreba da ga napišeš na ovom blogu u ovom trenutku i da smoren dan zaokružiš sa ovim.Ekstra, nema šta.

17.08.2018.

August

Ehh..Uspio sam neke stvari za koje sam mislio da nikad neću moći i shvatio da u životu treba uvijek suočit se sa svojim strahovima koliko god bilo teško..Na kraju dana kad se sve sagleda sreća koju doživimo jer smo uspjeli nešto je duplo veća od straha.Vratio sam se sa mora prije sedam dana i bilo je baš super osim zadnjeg dana kad ti dođe muka jer moraš kući i ponovo sve na replay; ista lica, isti kafići, iste ulice.Ali eto, tako je u životu, svi bi voljeli da putujemo čitav život..Bitno je da je sve fino prošlo, da je uspjelo i to je to.. Uskoro dolazi nešto najgore; ispitni rok i već sam se pomirio sa obnovom.Nekad mi to obuzme misli a nekad se pomirim s tim i kontam valjda tako treba.S jedne strane grize me savjest jer ne učim najteži predmet a s druge strane znam da mi je previše ispita ostalo i da ne mogu sve stić.Opet izgradio sam odbrambeni mehanizam i nešto razmišljam kako ću imat godinu za sve te predmete i da mogu na 4 bit što bi rekli "rahat". Čeka me neka svadba u subotu od kojih mi se povraća al' nisu loše za razbit monotoniju.

25.07.2018.

Poezija

Posle Kruga Da sam te sreo poslije kruga kad sam se vraćao tebi, bio bih tvoj vjerni sluga, ništa se mijenjalo ne bi. Al ja sam bio radoznao, htio sam spoznati krug, letjet još nisam znao, a put je bio predug. I letio sam kao pčela, omamljen mirisom cvijeta, duša mi je pobjeći htjela, od tijela i od svijeta. I padajući naučio sam, kako se podiže sam, uzdižući se padao sam pa sad i koračati znam Al još mi duša mira nema, još kružim navikom kruga, još uvijek pjesmom pripadam svima, al samo orla imam za druga. Autor:Enes Kišević


Stariji postovi

<< 01/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Raznosiš mi blato po kući
Imagine.
Malo me ljubila. Malo ubila.
Flora i fauna
Pokloni mi r(uže)
više...

BROJAČ POSJETA
9662

Powered by Blogger.ba